i*m a bigger problem than i look
petak, 18.04.2008.
;)
the sugar in your tea?
The knock upon your back door
The twist that turns your key...
Am I the sweat you feel on your head
The shadow on your face
The tune inside your head that put you here in the first place ...
Do you try to stay suspended
In your deepest fantasy?
After night has ended
The scent of mystery...
The power of suggestion
Tangles up your soul...
;)
srijeda, 16.04.2008.
Hmmm...
Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam.
Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam.
Ali... smiješim se veći dio dana :). Uključujući za vrijeme vožnje u autobusu lol. Pa se onda pravim da čitam poruku.
utorak, 15.04.2008.
Is there any chance you won't read this?
Prva
Drago mi je. Lijepo mi je. Toplo mi je. Mazna sam. Lijena sam. Ali rječita sam. Misli mi se brzo izmjenjuju. Primjećujem detalje. Izazivam. Pravim se da nisam izazivala. Pamtim. Maštam. Zamišljeno grickam donju usnu smiješkajući se dvosmisleno. Zabavno je.
Druga
Prijemčljivost osobe. Ok mi je. U kontroli sam. Odmjeravam rečenice. Držim stvari za sebe. Ništa što kažem nije slučajno niti odbjeglo niti besciljno. Koncentrirana sam na otvaranje druge osobe. Na ispitivanje druge osobe. Na seciranje njenih osjećaja. Potičem na verbaliziranje. Smiješim se. Palim cigaretu. I'm in control.
Treća
Otvorena sam. Moje riječi i moji pokreti izlaze iz mene bez da su prethodno prošli kontrolu. Ako i jesu, i ako su pri tome bili označeni kao neprimjereni, nije me briga. Ignoriram. Želim reći ono što osjećam. Želim biti zagrljena. Želim biti željena. Rastrgana. Uzeta. Ljubljena. Posebna. Zaštićena. Razvaljena. Želim se sklupčati ispod pokrivača nakon što sam izgorjela od tuđe želje. Tuđe neumornosti pri preskakanju svih prepreka samo da bi se došlo do mene i imalo me. Ljubi. Ljubi. Ljubi. Mazi.
Četvrta
Strah. Svjesna sam da je prenaglo. Neočekivano. Nekarakteristično za mene. Prenaglašeno. Nerazumljivo. Zbog straha postajem još više potrebita. Needy. Clingy. Znam da ne bi trebala biti. Ne volim osjetiti to od drugih ljudi. Užasno. Prestani. Prestani. Prestani. Freelove. Freelove. Gdje ti je sad freelove? Kako si jadna. Ljuta na sebe. I zato postajem još više needy. Ovo je vrijeme za prekinuti kontakt i otići se ohladiti na par sati radeći nešto sasvim drugo. Znam što bi trebala napraviti, ali ne mogu. Ne mogu jer mi previše toga treba.
Peta
Svjesna sam da sam pretjerala. Da sam nerealna. Nekonzistentna. Da mi nije jasno po kojem principu funkcioniram. Da ne želim biti takva. Ne želim si izgledati drugačije. Do sada je bilo dobro. Mislim kako se trebam vratiti na ono što je bilo prije. Prije nego sam postala previše otvorena. Ja vidim. JA vidim razliku. Kvragu. Ruka, dlan na koži mog čela. Moj dlan.Oči zatvorene.
Šesta
Smijeh. Pomalo tužan smijeh. Razmišljanje o tome da je nepotrebno toliko analizirati. Ako stvari pođu po krivu uvijek mogu zaboraviti. Mogu slomiti činjenice (ipak je to moja glava). Mogu potisnuti. Mogu izbrisati. Mogu zaboraviti da smo se ikada upoznale. Mogu reći zbogom i odrezati ravno.
Svjesna sam da će te možda prestrašiti. Ne bi htjela da se to dogodi. Ne bih te htjela povrijediti. Reče ona, nadajući se da će ju barem malo zaboljeti.
......Ajme ZNAM!!!!! PMS!!!!!!!!!!!!!!!! :))))))))))))))))
Haha, kako mi to nije palo na pamet?!? Nadam se da sam u pravu. Ako i jesam ovo je vrijedan zapis. Osjećaji nisu ništa manje stvarni. Nije bitno čime su uzrokovani. Nestvaran uzrok ne čini posljedicu nestvarnom.
srijeda, 02.04.2008.
XIV. Torch
Some people never learn.
She will walk through the fire,
and let it...burn.
ponedjeljak, 31.03.2008.
control, anyone?
Do what you are told.
Neke stvari su toliko nevjerojatne i neočekivane i toliko velike da kad se dogode jednostavno kasnije ostaneš kao udaren, bez sposobnosti da normalno rezoniraš. I misliš „kako?“.
Nije toliko da je bilo nevjerojatno, više je bilo ne-vjerojatno. Da će se desiti tako i u tom sastavu. I tada.
Ti si bila spremna. I ti si bio spreman. Ali ja sam u to uletila kao tele kroz šarena vrata (znam da ne ide tako ali sad mi savršeno dobro opisuje). Baš kao tele kroz šarena vrata.
Pleasures remain, so does the pain.
Može biti opasno. I može biti razarajuće. Za mene. Ali ne vjerujem da će biti. Obrazujem se. I puno pomaže. I imam outside help. Vraća na zemlju i u stvarnost iz psihodelične iskrivljene (o)sobe u kojoj sam se nalazila poslije/ se još ponekad nalazim.
Nađi mjeru. Nađi granicu. Nađi sebe kakva si bila prije.
Bilo je mnogo lijepih trenutaka. I osjećaja koji su proizlazili iz njih. Osjećaja više koliko je normalno ili moguće za podnijeti u vremenskom periodu od 30ak sati. Najrazličitijih osjećaja. Zar nisam rekla da to tražim? Nove? :) Sad sam se prisjetila povratka iz parka i ruke. Ako se ne sjećaš podsjetit ću te :).
Toliko preporuka sama sebi za drugi put. Ako ga bude, naravno.
Na trenutke zaboravim cijeli taj dan prije te noći, zaboravim gdje sam uopće bila. Da sam negdje bila.
Dala bi ti dosta samo da mogu pročitati tvoj dnevnički zapis. Jesi li za pregovaranje? ;)
petak, 28.03.2008.
nokartsI
Here it's December every day.
Jedva čekam. Evo, sutra.
Zaboravimo na činjenicu da nemam pojma što ću obući. Opet ću psovat 15 minuta prije. Ali vraćanje na to divno mjesto i u onaj divan park. I u divnu atmosferu. Hodati po travi dok mi se suknja rubom petlja sa vrhovima travki (aha! znači suknju ćeš obući), ispod stabala. Tamo je tako drugačije nego...nego...well, nego ovdje.
Iako su (je?) sad par bitnih stvari drugačije. Nadam se da nisu dovoljno drugačije da ne bi bilo čarobno kao i prije. Da će gitare opet svirati. Da će me oduševljeno zgrabiti zbog neke nevažne stvari. Da skočimo za vrat osobi koja prva spomene "Istina ili iz..." *grrhhgrhhg*. Jedemo loš (? ne sjećam se) pomfri. Prelazim jagodicama prstiju preko hrbata knjiga. I naravno bacamo kockice ;). Puno, puno puta *grin*.
Prvi put ostati tamo navečer. Navodno je dobro. It better be... Možda bude lijepih doživljaja :).
For of sugar and ice...I am made
Ništa još par stvari pa se kreće :).
četvrtak, 27.03.2008.
"She is your lover." -"No, my beloved."
Claudia- the vampire doll, the immortal child
Louis- her vampire father, tormented soul
Madeleine- mortal, her story hinted, her future short
Claudia: Madeleine... Louis's shy.
Madeleine [walks up to Louis]: Drink.
Louis turns away in disgust.
Claudia: Do it Louis! Because I cannot do it. I haven't the strenght. You saw to that when you made me!
Louis [to Madeleine]: You haven't the vaguest conception under God what you ask!
Madeleine: Au contraire, Monsieur. I 'ave.
Claudia: You have found your new companion, Louis! You will make me mine!
Louis [to Madeleine]: How do we seem to you? Do you find us beautiful? Magical? Our white skin, our fierce eyes... Drink you ask me. Do you have any idea the thing you will become?!
Claudia: Your evil is that you cannot be evil! And I shall suffer for it no longer!!
Louis: Don't make me do this, I cannot!
Claudia: Yet, you could do it to me... Snatching me from my mother's hands like two monsters in a fairy-tale. And now you weep! You haven't tears enough for what you've done to me. You give her to me, Louis!!! Do this before you leave me!!!
[runs into Louis' arms, weeping]: Oh, God... I love you still. That's the torment of it. And who will care for me, my love...my dark angel when you are gone?
Louis: What do you think she is, Madeleine? A doll?
Madeleine: A child who cannot die.
Louis: And the child who did die?
Madeleine [opening her locket with a picture of a child]: A daughter.
Louis looks into Claudia's eyes. Both are desperate and resigned. He sits on the sofa. Claudia nudges Madeleine to kneel before him. She does so, offering him her neck. Louis grabs her neck and, all the while looking into Claudia's eyes, pierces Madeleine's skin with his cruel, white fangs. And gives Claudia her gift.
...............................................................................................
Louis [lying on the fence of their balcony]: Bare me no ill will, my love. We are now even.
Claudia: What do you mean?
Louis: What died in that room was not that woman. What has died was the... the last breath of me... that was human.
Claudia: Yes, Father. At last we are even.
She takes his face between her small, cold palms of a child, and kisses the lips of her father.
utorak, 25.03.2008.
I gave away my first blood.
The rose has begun to bleed.
And who would know better than I do?
Roses are not made for love
petak, 21.03.2008.
I'm not sure what I'm looking for...anymore...
Evo ga na maknulo se. Nadam se da je bar nekoliko ljudi pogledalo jer je Felix stvarno abnormalno sjajna :)).
Sutra kuham s FNB-om što zahtijeva dizanje u meni nebuloznih 7:45, ali it's for a good cause :). Baš me zanima kako će to izgledati. Najviše zbog toga što a) ne znam kako to točno izgleda, b) ne znam da li ću znati ljude tamo i c)ne znam kuhati. Hehe.
Idem na Depeche sutra, nadam se da ce bit dobro..i ne puno ljudi.....
Come with me into the trees,
we'll lay on the grass and let the hours pass....
Take my hand, come back to the land
where everything's ours... for a few hours.....
Let me hear you speaking just for me
Let me see you stripped down to the bone...
Let me hear you crying just for me
Jedan od bendova koji imaju tako genijalne riječi.
Mala, tako si mi trebala jučer i tako mi je bilo drago da si bila tamo. Da smo bile bilo gdje. I tvoj dodir me liječio i smirivao na novi i nepoznati način.
Sad razmišljam kome bi od mojih ljudi u punom ritualu ja dala koju ružu... Zadnju nikome, nažalost. I naravno. Što je tužno i poetično u isto vrijeme i tako nekako ever-craving-asto. Za ostale vjerojatno ni ne želim razmišljati, jer kako je Len rekla prošlu subotu "neke stvari kad se kažu.." umanjuju...ili tako nešto.
Dvije osobe koje su mi do nedavno bile bliske su mi sad daleke, iako su te situacije međusobno neusporedive po svemu osim što sam ih prije osjećala bliskima. Hope for the best, my friend.
srijeda, 05.03.2008.
Prekrasna je.. I pjesma je dobra, ali ne mogu naći riječi nigdje..
